IME BETINA

Postoje dvije teorije o imenu Betina. Općeprihvaćena je teorija da ime Betina potječe od keltske riječi "bet" što znači – usta i opisuje izgled prirodno formirane luke Betine (na gornjoj slici), koja poput usta, štiti brodove od naleta vjetra. Ovo ime je simbolično i stoga što su Betinu kroz povijest zvali "ustima šibenskog kraja", zbog plodnog betinskog Poja, bogatog ponajprije maslinama i smokvama, ali i povrćem koje je hranilo cijeli kraj. Po drugoj teoriji ime Betina potječe od starohrvatske riječi "betina" što znači voda ponornica. Vode ponornice su u Betini česta pojava, te su kroz povijest u Betini sagrađeni mnogi bunari koji su stanovništvo opskrbljivali pitkom vodom i vodom za navodnjavanje polja.

BETINA KROZ POVIJEST

Otok Murter je najveći i kopnu najbliži otok šibenskog arhipelaga. Bio je naseljen od starih Ilira (pleme Liburna) još u prethistorijsko doba. Povijesni kontinuitet nastavlja se i u vrijeme vladavine Rima, o čemu svjedoče ostaci rimskog naselja Colentum između Betine i Murtera, u blizini zajedničkog groblja, te ostaci ville rustice na području Plitka Vala. Hrvati se na otok doseljavaju u značajnijem broju između 8. i 9. stoljeća. Na području Gradine u blizini Colentuma pronađeni su starohrvatski grobovi iz 9. stoljeća.

Betina se u pisanim dokumentima prvi put spominje u 15. stoljeću. U 15. i 16. stoljeću naseljava je veći broj stanovnika sa područja Vrane, koji su se ovdje sklonili bježeći pred turskim nasrtajima. 1678. godine u Betini žive 52 obitelji i 350 stanovnika. Najveći porast stanovništva Betina je dosegla 1929. godine kada je u njoj živjelo 1780 stanovnika.

• 1514. godine majstor Ivan Hrelić započinje gradnju kule na isturenom dijelu obalnog pojasa Betine, okrenutom prema kopnu, a koja je služila za obranu od provale Turaka. Crkva sv. Frane datira iz 15. stoljeća, a nadograđivana je nekoliko puta kroz povijest.
• 1736. godine poznati barokni graditelj Ivan Skok podiže kapelu oko velikog oltara i zvonik koji dominira mjestom, te mjestu daje završni pečat i ljepotu. Smisao za estetiku i prostorno uređenje starih betinjana najviše se očituje u mediteranskoj arhitekturi stare betinske jezgre. Sa vrha rta Artić gdje se nalazi crkva sv. Frane, zrakasto se spušta mreža starih kamenih uličica sa slikovitim bolticama i svodovima. Neke od ulica još uvijek su popločene kamenim žalom, što je bio običaj popločavanja ulica u Betini kroz 17. i 18. stoljeće. Zbog slikovitosti i očuvanosti povijesne jezgre mjesto je pod zaštitom kao spomenik kulture.
• 1790. godine gradi se Stari Mul – pristanište za "vapore".
• 1842. godine prema odluci bečke dvorske komisije za znanost u Betini je otvorena prva škola na hrvatskom i talijanskom jeziku. Ovo je također i prva škola u tišnjanskoj upravi tih godina. 1865. godine u Betini se pod utjecajem Hrvatskog narodnog preporoda otvara jedna od najstarijih seoskih čitaonica u Dalmaciji pod nazivom "Pučka čitaonica". Njezini osnivači bili su ugledni Betinjani tog vremena: Šime Magazin, Joso Filipi, Ive Šandrić, Joso Bilić, Ante Bilić i Šime Bokan. Krajem 19. stoljeća osniva se i Kulturno-umjetničko društvo "Zora" koje se bavi njegovanjem i očuvanjem betinske narodne baštine, te je najstarije društvo ove vrste u Šibensko-kninskoj županiji. 1902. osniva se društvo Hrvatski Sokol od strane Roka Filipija i Ive Šandrića. 1930. godine ovo društvo je ugašeno.
• 1950. godine osniva se Jedriličarski klub "Žal", a 1953. osnovan je Vaterpolo klub "Brodograditelj".
• Za razliku od ostalih stanovnika naselja ovog kraja, betinjani su se kroz povijest pretežno bavili zanatima, brodograditeljstvom i kovačijom. U prvoj polovici 18. st. u Betinu se iz Korčule doseljava Paško Filipi i osniva obiteljsko brodogradilište.
• 1740. godine osmišljena je Betinska gajeta – čvrst težački brod sa latinskim jedrom koji je u upotrebi i danas. Ovo razdoblje smatra se početkom betinske brodogradnje i početak je velikog gospodarskog procvata Betine. Mora se napomenuti da je Betina u svojim najboljim vremenima imala čak 11 škverova i 5 kovačnica. Obitelji Filipi i Uroda iz Betine uvelike su utjecale na razvoj brodogradnje u šibenskoj i zadarskoj županiji. Na stoljetnoj tradiciji, 1948. godine otvara se veliko i u to vrijeme moderno brodogradilište koje djeluje još i danas, i jedan je od glavnih gospodarskih činitelja u Betini.